14. Zagreb VINOcom –
Međunarodni festival vina i kulinarstva u hotelu Esplanade 22. i 23. studenog, okupio je više od 300 izlagača, vinara, proizvođača delicija i trgovaca.
Ove je godine zemlja-partner bila Slovačka, a svoje su proizvode ponudili i izlagači iz Francuske,
Austrije, Italije, Bugarske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i
Makedonije.
Jedan od najstarijih festivala
u Hrvatskoj, koji privlači sve veći broj posjetitelja i stručnjaka, o čemu svjedoče brojke od osam tisuća posjetitelja, odiše svojom posebnom
energijom za koju brine direktor festivala, Ivan Dropuljić.
Moja očekivanja su bila
ispunjena. Odličan izbor, nema naročite gužve i sve je išlo kao po
loju.

Ipak, stigla sam obići dobre
stare znance, Kos - Jurišića, Podrume Kolar, Trdenića, Florijanovića, Ivančića,
Kolarića, Fakina, Damjanića, Tomaza, Tomića, Miklaužića, Barundića, Kalazića,
Benvenutija...
![]() |
Kos - Jurišić je kaže zadovoljan s festivalom. Oduševio je jednog našeg poznatog somma sa svojim pinotom sivim i otkupit će mu sve što
ima. SoMM zna što želi, sve ili ništa.
Tomazev pjenušac od terana i dalje
je moj perlasti prijatelj za vrijeme blagdana, baš kao i Misal od Peršurića, a imam i adut u rukavu i za prijateljice, poluslatki pjenušac od muškata
krašićke vinarije Barun.
Šušur je nastao kod
moslavačkih vinara koji pripremaju "mišiće" za nadolazeći vikend, jer kažu, organiziraju manifestaciju "Večer škrleta i moslavačke
kuhinje". Nema nam druge, nego u subotu 30. studenog, svi pravac u centar
Popovače.
Prelazim lagano na rose vina i
naiđem na sjajno iz vinarije Erdevik iz Srbije. Rose Nostra 2018., osim što ima
onu poželjnu losos boju, osvaja i okusom. Citrusno, osvježavajuće i mineralno vino sjajno će se sljubiti s hobotnicom i inćunima Pepefiša, ali i s kamenicama.
Zaokružujem degustaciju s crnim vinima. Volim vina punijeg
tijela s dugim završetkom na nepcu, pa premijerno kušam Petrač vino naziva 999 (a da
okrenemo butelju?). Opravdana vrijednost za novac baš kao i za Karizmu (sjajan komercijalni
naziv).
Fakinov Teran Il Primo 2016 te Kalazićeva patkica, Pinot Noir
iz 2009. godine, spadaju i dalje među moje omiljene crnjake i teško im odolim.
U drugoj dvorani svoje je vina izlagao Kolarić, koji je napravio iskorak sa svojim pinotom sivim iz amfore. U
keramičku bocu pretočio je odlično izbalansiran i elegantan oranž. Za one koje
vole osebujne macerate, ovo je pravi nišni pogodak. Zna Kolarić što radi, ali veselim se kušati i Colleti portugizcac iz amfore. Nadajmo se, upriličit će degustaciju za znatiželjnike.
Osim predstavljanja i
mogućnosti kušanja mnogobrojnih etiketa te slanih i slatkih delicija ovaj festival
svake godine nudi i desetak stručnih eno-gastro radionica. Za radionice se uvijek traži
stolica više, pa pametni unaprijed rezerviraju iste.
Svoje jake adute i primamljive
etikete predstavili su: Roko Bekavac: Horizontal Tasting - Historic Vintage
2008.; Fabien Teitgen i Ante Bačić: Chateau Smith Haut Lafitte; Marin Berovič:
Master Class Champion + Trophy Winners, The World Glass of bubbly, London
2019.; Bakhov sin Ivo Kozarčanin: Ča je pusti Alsace, kontra Ivana Enjingija;
Daniel Čečavac: Icons of France 1930-1990; Fabien Teitgen i Ante Bačić: Chateau
Smith Haut Lafitte, vertikala top godina; Mario Meštrović i Frane Ševo: Grand
Cru Classe velike 1996. Lijeve obale Bordeauxa čuvene 1855. Horizontalna
degustacija 5 velikana odležanih 23 godine te Marin Berovič koji je predstavio
zadnja vina velikog Stanka Čurina.
Da festival osim duše ima i
srce, najbolje se doživi kroz humanitarnu komponentu, pa su tako posjetitlji u
prostoru Oleander terrace mogli kušati jela poznatih kuhara i food blogera pod
voditeljskom palicom Domagoja Jakopovića Ribafisha. Prikupljena sredstva od
prodaje donirala su se udruzi RokOtok. Bravo Riba!
Što reći, osim, vidimo se i dogodine na 15.
Međunarodnom festivalu vina i kulinarstva!
Primjedbe
Objavi komentar