Ponnod - mogućnost prirodnog uzgoja povrća i ribe uz veći donos i manje posla

 

Autentika donosi prvi intervju sa doc.dr. Majom Turnšek Hančič iz tvrtke Ponnod, s kojom razgovaramo o inovativnoj mogućnosti uzgoja povrća i ribe u obnovljivom sistemu.

 

Poštovana doc.dr. Turnšek Hančič, što je to zapravo akvaponika?

 

Akvaponika je kombinacija uzgoja riba i povrća, sastavljena iz dvije riječi aquakultura (uzgoj vodenih organizama) i hidroponika (uzgoj povrća na vodi). U akvaponici s pomoću bakterija stvaramo zatvoreni krug hranjivih tvari između uzgoja riba i povrća odjednom, jer samo slijedimo prirodu.

Takav način uzgoja su poznavala neka južnoamerička plemena, koja su na splavovima sačinjenim od granja i trstike uzgajali povrće na način, da je korijenje povrća kroz granje i trstiku prodiralo do vode na kojoj je splav plivao. Ako ste se nekad zagledali u prekrasno jezerce sa zdravim ribama i bujnim biljem u kristalno čistoj vodi, na njoj ste zapravo gledali u prirodni krug u kojem ništa ne ide u ništa, nego se sve samoobnavlja. Rečeno na drugi način, gledali ste princip akvaponike.

 

 

Ključne prednosti akvaponike su do 90 % manja potrošnja vode od uobičajenog uzgoja povrća i mogućnost postavljanja sistema na mjestima koja nisu primjerena za uobičajen uzgoj povrća, kao što su degradirana ili izgrađena zemljišta npr. krovovi, jer kod akvaponike zemlju u biti ne trebate.

 

 Uz činjenicu, da će u budućnosti biti sve češće suše i da će se obzirom na povećanje broja ljudi opseg primjerenih zemljišta za uzgoj hrane smanjivati, akvaponika bi na neki način mogla značiti idealno rješenje za opskrbljivanje zdravom hranom u budućnosti.

 

Za one koji obrađuju vlastiti vrt su prednosti akvaponike u tome što vrt nije potrebno zalijevati ili plijeviti, ima jako malu potrošnju vode, možemo ga postaviti gotovo svugdje u urbanom području, te si time na prirodan način uzgojiti povrće i ribu.

Koje su poteškoće tog sistema akvaponike?

 

Poteškoće sa kojima se kod akvaponike susrećemo su prije svega slične onima sa kojima se susreću ekološki uzgajivači. Ribe su jako osjetljive na pesticide i herbicide pa ih sukladno tome ne možemo upotrebljavati u akvaponici, pa je cilj upotreba što prirodnijih sredstava za zaštitu pred štetnicima i bolestima na povrću i ribama.

 

 

Kod povrća to znači kontinuirano odstranjivanje bolesnih tkiva te upotreba nekih prirodnih metoda škropiva poput koprive ili duhana te upotreba ljepljivih trakica kad je riječ o letećim nametnicima. Kod riba je bitno redovito pregledavati njihovo zdravlje, te upotreba isključivo prirodnih preparata.

 

 

Kako ste Vi započeli sa akvaponikom?

 

Tvrtku Ponnod smo ustanovili Matej Leskovec, dr. Vesna Miličić i moja malenkost. Idejni vođa je bio inženjer agronomije Matej Leskovec, koji je prije deset godina postavio jedan od prvih akvaponičkih vrtova u Europi, na krovu garaže svojih roditelja.

 

 

Neko vrijeme je tražio ideju kako bi ravan krov pretvorio u bujnu zelenu oazu. Često je razrađivao razne načine zemljanog uzgoja, ali mu se nošenje zemlje i učestalo punjenje korita činilo dugotrajno a učinak nije bio očekivan. Ujedno je tražio nešto što bi bilo najbliže prirodnom procesu uzgoja. Tako je slučajno pronašao forum australskih entuzijasta akvaponike te tako postao jedan od prvih akvaponista u Europi.

 

Na krovu garaže je postavio prvi akvaponski kućni sistem od 30 m2 površine na kojem je uspio uzgojiti gotovo sve vrtno povrće: rajčice, razne salate, jagode, mladi luk, patlidžane, razne buče, krastavce, grah te još mnogo toga. Na svom tanjuru je mogao uživati u šaranu, somu, pastrvskom grgeču, pastrvi i tilapiji iz vlastitog uzgoja.

 

 

Gdje imate postavljene sisteme i koje vrste povrća uzgajate?

 

Naši kućni sistemi nalaze se po cijeloj Sloveniji. Najveći sistem koji je ujedno i pilot projekt za profesionalne uzgajivače povrća i riba nalazi se na istoku Slovenije.

 

Iz kućnih sistema možemo uzgajati gotovo sve povrće, izuzev krumpira, a od riba su najčešće šarani, somovi i tilapije, zbog svoje neosjetljivosti i otpornosti. U komercijalnom sistemu uzgajamo rezano začinsko bilje poput melise, vlasca i bosiljak, dok ujedno testiramo uzgoj i ostalog povrća. Od riba se tu nalaze pastrve, šarani i pastrvski grgeči.

 

 

Kako započeti s tim u Hrvatskoj? Surađujete li s kim iz Hrvatske?

 

Iz Republike Hrvatske imali smo već dosta upita a imamo i prvog zastupnika za hrvatsko tržište. U ovom smo trenutku također u pregovorima za idući veći projekt komercijalne akvaponike koji bi se nalazio u Hrvatskoj. Moramo još više pozornosti usmjeriti na ljubitelje vrtnog uzgoja povrća kojima je potrebna pomoć kod instalacije vlastitog akvaponijskog vrta, tako da mogu zainteresirani u Hrvatskoj početi sa uzgojem svojeg povrća i ribe.

Ako se je osobno želim baviti s takvim uzgojom, a nemam iskustva s vrtlarenjem, kako mogu započeti s tim? Nudite li edukacije? Kontroling po potrebi?

 

Za početak zainteresiranima koji nemaju vlastitog znanja i iskustva preporučujemo da se obrate stručnjacima za planiranje akvaponijskog vrta. Mnogi si znaju sami postaviti svoj akvaponijski vrt ali se pri tome moraju učiti iz svojih grešaka. Puno početničkih grešaka možemo riješiti s već dobro isplaniranim sistemom.

 

Na našoj internet stranici http://www.ponnod.com/ nudimo savjete i informacije o akvaponici, redovite edukacije, planiranja sistema, kupnju opreme za »uradi sam«, te mogućnost planiranja i postavljanja vrtova prilagođenih za potrebe stranke. A kada netko kupi naš cijeli sistem nudimo i kontroling i pomoć za uspješno puštanje vrta u rad.

Kad se odlučimo na akvaponiku, na što moramo biti pozorni?

 

Za početak zainteresiranima koji nemaju vlastitog znanja i iskustva svakako savjetujem da se obrate stručnjacima za planiranje akvaponijskog vrta. Uz to bitno je kao i kod svakog drugog vrta dovoljno sunčeve svjetlosti. Najbolji sistemi su konstruirani tako, da iskorištavaju kišnicu – znači dobro je da se u blizini nalazi neki krov s kojeg možemo skupljati vodu. Isto tako moramo imati u vidu i struju, koja je potrebna pumpi koja omogućuje neprestano kruženje vode.

 

Povrće može biti posađeno u supstrat (npr. glinene kuglice) ili u teglici sa zemljom iz koje samo korijenjem sežu do vode. To omogućuje biljkama konstantan pristup vodi i hranjivim tvarima, što potiče njihov brži i bujniji rast. Supstrat može biti i šljunak, pijesak, vermikulit, kamena vuna ili ekspandirana glina. Korijene koji se nalaze u takvom supstratu neprestano navodnjavamo zbog čega ima biljka konstantan dotok vode, hranjivih tvari i kisika i time optimalne uvjete za rast.

 

U takvom vrtu nema posla oko zalijevanja, kopanja, pljevenja i pripreme zemlje. Ostaje vam svakako veselje oko sadnje povrća, brizi za zdravlje te kod ubiranju plodova. Razlika od klasičnog vrta je u redovitom nadzoru nad kvalitetom vode (podešavanjem pH vode i dodavanjem kalija) te redovito dodavanje željeza i hranjenje riba.

 

Sa ribama nema toliko posla, što ih više puta dnevno i u umjerenim količinama hranimo bolje će napredovati. Kod hranjenja ih promatramo ponašaju li se normalno i izgledaju li zdravo.

 

Imali ste u Ljubljani konferenciju na tu temu… Kako je uspjela, kakav je bio odaziv? Koji su zaključci?

 

Zajedno sa Biotehnološkim fakultetom 'Univerze v Ljubljani', u ožujku smo organizirali jednu od najvećih međunarodnih konferencija o akvaponiki u Europi, koju je financirao europski program COST. Sa konferencijom smo izrazito zadovoljni – posjetilo nas je više od 160 ljudi ne samo iz Europe nego i iz Kanade i Brazila među kojima i najveći stručnjaci na području akvaponike. Za nas je to od jako velikog značaja jer je akvaponika još jako malo područje gdje postoji mnogo mogućnosti za istraživanje, zato je suradnja i dijeljenje informacija od ključnog značaja.

Osvojili ste i mnogobrojne nagrade…

 

Kao mlada inovativna i obećavajuća tvrtka se možemo pohvaliti sa brojnima nagradama: bili smo pobjednici »Reinovator izziva 2015«, pobjednici »okolju najprijaznejšega postopka časnika Finance« drugi na međunarodnom takmičenju »NO-BLE«, među 10 najboljih poduzetničkih ideja časopisa 'Finance', finalisti 'Tehnoinovacija' i među izabranima na inovacijama pod nazivom »Forum inovacij«.

Poštovana Maja, što zapravo nakon uzgoja jedemo na našim tanjurima, koju vrstu ribe i zelenjave?

 

U akvaponiki odlično raste lisnato povrće kao što su različite salate, radiči, bosiljak, špinat, kinesko zelje, kao i rajčica, paprika, jagode i buće. Dobro uspijevaju i razne mahunarke, lukovice i korijenje.

Za početnike su najprimjerenije vrste riba šarani i somovi koje su kod nas dobro poznate i na vrhu su po otpornosti. Često se u akvaponici uzgajaju i tilapije koje su isto tako otporne ribe sa dobrim prirastom. Ako je nekome posebno žao riba, može izabrati ukrasne ribe poput zlatne ribice ili koi šarana.

 

Hoćete li imati predstavljanje uzgojenog u dogovoru s restoranima?

 

O tome još razmišljamo prije svega u okviru našega komercijalnog sistema u kojem uzgajamo pastrvskog grgeča kao novu jako ukusnu ribu. Restoranima već sada preko distributera dobavljamo rezanu svježu lokalno uzgojenu melisu, vlasac i bosiljak.

 

Koja je vizija Ponnoda i koji su Vam daljnji planovi?

 

Nakon testiranja i optimizacije prvog velikog sistema, planiramo završni razvoj udruživanja akvaponike sa industrijom koja ne zna kamo sa svojom otpadnom toplinom. S time po jednoj strani taj otpad promijenimo u novi profitabilan kanal, a s druge strane uzgajivačima svježeg povrća i riba smanjimo najveći trošak – to je grijanje preko zime. Tako i tu vidimo »win – win« kombinaciju udruživanja, koja nas je privukla u akvaponici.

 

Zahvaljujemo doc.dr. Maji Turnšek Hančič na zanimljivom intervjuu, svima ostalima želimo sretno vrtlarenje!