2. Osijek Wine Fest

2. Osijek Wine Fest

U Osijeku, najvećem gradu Slavonije, uvidjeli su da vinski turizam ima izvrsne razvojne mogućnosti, te u Tvrđi, povijesnoj jezgri grada, organizirali odličan 2. Osijek Wine Fest. Po bogatstvu i raznolikosti vina koje smo imali prilike kušati, ovaj festival ima prostora da se dodatno obogati s gastro ponudom na klupicama te osmisle popratni programi, jer se ovaj događaj odvija upravo u mjesecu radosti, veselja, druženja i dijeljenja lijepih trenutaka. Festival bi time dobio novo ruho i mogao bi privući još više gostiju u ovo turističko odredište, a pogledamo li malo u prošlost to i ne bi čudilo jer Osijek je još nekada bio najveće prometno središte, a današnji Trg sv. Trojstva nekada se zvao Vinski trg, upravo zbog vina koji su baranjski stanovnici prodavali vojnicima i lokalnom stanovništvu.

Organizatori Vinoteka Vinita i Udruga za promicanje enogastroturizma Hrvatske Decanter, uz divne zvuke saksofona, omogućili su besplatno prisustvovanje na edukativnim radionicima te gostujuće vinare susjedne nam Mađarske, Srbije te Bosne i Hercegovine. Oduševila me i domišljatost prenošenja naših doživljaja putem "twitterwall-a", što je odličan vid promocije i ideje kako spojiti digitalni i vinski svijet.

Drugi dan festivala, ekipi novinara iz Zagreba, bio je organiziran posjet nekim od vinarija, a među prvima je bila vinarija Feravino u Feričancima. Za dobrodošlicu, nazdravili smo pjenušcem "Virtuo", te krenuli u razgledavanje starog podruma. Pod vodstvom voditeljice marketinga i odnosa s javnošću Jenette-Marije Šimić, započeli smo našu degustaciju. Nastavak je slijedio uz bogati doručak i Mladu frankovku, za koju smo se svi složili da svojim raskošnim okusom i mirisom vrlo lako konkurira s ponajboljim portugizcima. Vrhunsko vino Dika i komercijalno vino Miraz, nose imena s tradicionalnim značenjem, pa se tako ime Dika oduvijek pridodavalo "onoj" koja se beskrajno voli ili s "onom" s kojom se silno ponosi, dok za Miraz, već i samo ime govori, to je vrijednost koja se donosila u novi dom.

Sljedeću vinariju koju smo posjetili bila je PP Orahovica. Prema viđenom, svoja vina proizvode u najmodernijem inox posuđu s mogućnošću hlađenja, gdje se fermentacija i čuvanje odvija u strogo kontroliranim uvjetima. Stručnu prezentaciju odvodila je uvijek zanimljiva i inovativna enologinja Ivana Nemet, koja opravdava povjerenje i podršku vlasnika te zatečenom stanju koje ju nije ohrabrivalo, dodaje kapljice svojeg znanja, ljubavi i mirnoće. Tako smo uz vrhunski čips od šarana, za koji ne sumnjam da bio odličan polugotovi proizvod u našim škrinjama, imali priliku kušati redom odlične kapljice od kojih izdvajam Chardonnay iz 2013. godine, Frankovku, malo svježiji Silvanac zeleni, te odličan polusuhi Silvanac iz 2011. godine.

Nakon PP Orahovice, na našem vinskom putu, nismo izostavili niti Kutjevo, te podrum uvijek vedrog duha i nasmiješenog Ivice Peraka, čiji su vinogradi smješteni u kutjevačkom vinogorju u srcu Slavonije. U svojem vlasništvu trenutno ima pola hektara više nego zadnji put kad smo bili, pa je to sada ukupno 11,5 hektara vinograda s najzastupljenijom sortom graševinom, pod kojom je od oko 70 % nasada. Predstavio nam je svoju vrhunsku mladu graševinu s položaja Mitrovac, te cijeli niz odličnih vina, uz koji nam je ponudio i svoj domaći 'kulin', s kojim se također ponosi, i za koji čekam u redu :-).

Vlado Krauthaker, na čijoj se radionici maceriranih vina na istoimenom festivalu tražilo mjesto više, ugostio nas je i posebnom pažnjom vodio degustaciju od preko 13-ak etiketa, među kojima izdvajam rose cuvee, manzoni, viognier, križanac naziva Bianca, verduzzo uzgojen bez sumpora, Magdalenu kao eliksir mladosti, a od klasika graševinu, cabernet sauvignon te sauvignon blanc. Inače, Vlado u svojim vinogradima ima preko 38 sorti i njegova se vina toče u ponajboljim svjetskim restoranima i hotelima.

Šećer na kraju, uz srdačan pozdrav voditeljice marketinga gđice. Darije Kovačević, u Kutjevačkom podrumu, uživali smo u degustaciji od oko petnaestak etiketa. Sjajan prezenter Kutjeva, g. Drago Humski, svojim veselim duhom uveo nas je u nezaboravnu vinsku priču o austrijskoj carici Mariji Tereziji i barunu Franji Trenku. Naime, upravo su njih dvoje u današnjem podrumu, i to pod stražom kako se nikad ne bi saznali svi detalji, među bačvama proveli punih sedam dana, čineći tako 70 recki na zidovima. No najveće golicanje mašte izaziva kameni stol, koji je nađen udubljen na sredini (danas je taj dio zapunjen), za koji se i danas vjeruje da dodirom tog centralnog djela stječete veliku ljubavnu moć. Hm...

Pa kad smo već za kraj u tom tonu, izdvajam i izuzetan Traminac - šampion ledenih vina (pun sladora s daškom svježine koje podsjeća na kompote, marelicu, krušku, dunju te pune medne i cvjetne note), uz čiju smo degustaciju poslušali i vrlo zanimljive stihove koje nam je izrecitirao Drago, a idu ovako... Muškarci kažu: "Vino je to poslije kojeg se i vlastita žena voli", dok žene na to kažu: "Ovo vino sa svojim mužem ne bih htjela kvariti", te Drago zaključuje, nema vinca do Traminca, a zbog bogatstva mirisa i okusa preporučuje ga piti ohlađenog na 4-6 °C, kao aperitiv ili na završetku obroka uz slastice.

S kim ćete podijeliti taj čisti užitak, ostaje vama na izbor :-)