Na poziv organizatora Turističke zajednice Grada Osijeka, TZ Baranje, TZ Bilje, TZ Osječko-baranjske županije s partnerima iz tvrtke Panturist, uz potporu Osječko-baranjske županije i Grada Osijeka, turistički novinari, članovi Zbora turističkih novinara Hrvatskog novinarskog društva i međunarodne asocijacije FIJET iz cijele Hrvatske i inozemstva, obišli su mnogobrojne turističke ponude Baranje i grada Osijeka.
Prva destinacija koju smo obišli bio je Etnološki centar Baranjske baštine (http://etnobaranja.eu/) u Belom Manastiru, gdje nas je dočekao Matej Perkušić, direktor Turističke zajednice Baranje. Nekadašnji dječji vrtić a nakon toga stambena zgrada, potom oronula kuća, danas je prostor u kojem je prikazana srž čovjeka, tradicije i običaja.
Uz sve ostale kvalitetne resurse ovaj bogati centar i kulturno-povijesni
prostor obogatio je kontinentalnu ponudu svakom znatiželjniku i putniku
namjerniku, koji želi spoznati multikulturalna i vrijedna etnološka blaga.
Prikaz obrade zemlje od sjetve do žetve, brige za stoku, narodna
vjerovanja, slavlja Svetog Vinka uz pudarinu
(običaj čuvanja vinograda kad grožđe počne dozrijevati), tradicijskog alata za ribolov, pripremu
namirnica od brašna, prikaz graditeljstva, rukotvorina i namještaja, samo
je mali dio nabrojanog edukativnog i bogatog postava koji možete razgledati
idućih pet godina potpuno besplatno, s obzirom da je sufinanciran iz
projekta Europske unije.
Put smo nastavili na svjetsko prvenstvo u kuhanju graha -'Grahijadu', koja se tradicionalno održava svake godine
u mjesecu srpnju. Na belomanastirskoj grahijadi ove godine natjecalo se 70
ekipa. Prvo mjesto osvojila je ekipa - 'Nitko ispod dva promila', drugo mjesto
- Društvo 'Naša djeca', a treće mjesto osvojila je ekipa -'Omladinci'.
Za Baranju je opće poznato
da je 'mjesto gdje se dobro jede', te zbog dominantne razvijenosti
gastronomije i enologije, razvija se i takva turistička potražnja. To zapravo i
ne čudi jer nam to potvrđuje i podatak UNWTO-a, da je gastronomija ključni
dio, koji razvija percepciju o samoj destinaciju i želju za putovanjem, a u
ruralnim područjima ona je omiljena aktivnost i seže do visokih 70 %.
Fokus na takvu marketinšku kampanju prema tržištu, može putnicima prikazati
Baranju kao jedinstvenu i atraktivnu, gdje se gosti mogu ponovno povezati sa
djetinjstvom te mirisima i okusima tradicionalne kuhinje naših baka i mama.
Nakon ukusne porcije graha iz kotlića i doživljajne autentičnosti, uputili smo se u Batinu, gdje je na vrhu sela 1947. godine podignut spomenik 'Pobjeda', koji je posvećen Batinskoj bitci, a nosi naziv 'Julka', po prvoj partizanki koja je prešla na desnu stranu Dunava 1944. godine.
U sastavu Memorijalnog kompleksa nalazi se i Spomen-dom sa izložbom o Batinskoj bici te zajednička grobnica sa posmrtnim ostacima boraca Crvene armije.
U sklopu vidikovca obišli smo i nedugo otvoreni Caffe & wine bar Barrique, gdje nam je
simpatična vlasnica Marina Šašlin, uz ukusni kulen i sir predstavila i ponudu
vina iz Baranje. Kušali smo tako osvježavajući Rosé obiteljskog podruma Kolar (http://www.camping.suzabaranje.com/) i vinarije Alexandar (@vinaalexandar) te odličnu Frankovku No1
vinarije Pinkert, a malo nas je od iste vinarije imalo priliku kušati i njihov
divni Rosé. Nekad je dobro biti zadnji :-).
Vinski podrum Pinkert (http://pinkert.hr/) poznat je i po svojem receptu za vino, za
koji tvrde da su svi potrebni sastojci - 5 grama radosti, 3,5 miligrama snova,
4 miligrama zaigranosti, po prstohvat znanja, iskustva i tradicije ali
ponajviše baranjskog sunca i ljubavi.
Iz kvalitetnog planiranja razvoja turizma Baranje, razvidno je kako su i
domaći i strani gosti u sve većem porastu u broju dolazaka na ovo područje, što
nam potvrđuje i povećanje odgovarajuće smještajne infrastrukture, zato je jedno
od ključnih mjesta za odvijanje ruralnog turizma obiteljsko poljoprivredno
gospodarstvo, unutar kojeg se odvija dobar dio turističkog angažmana.
Prikaz takve vrste ponude imali smo priliku vidjeti u Didinom Konaku (http://www.didinkonak.hr/)
u Kopačevu, gdje nam je veselje nepcu sa glazbenom točkom iznenađenja priredila
Danijela Mihaljević, direktorica Turističkog ureda TZ Općine Bilje. Obiteljska
atmosfera sa nizom dobrota od kojih izdvajam smuđa, šarana, soma, razne namaze
i mesne delicije, zaokružili smo ukusnom štrudlom od jabuke i sira.
Sljedeće jutro nakon dobrog sna u najstarijem osječkom Hotelu Central** (http://www.hotel-central-os.hr/index.html) na središnjem
gradskom trgu, koji raspolaže sa 32 sobe, krenuli smo u najznačajnije
turističko odredište - park
prirode 'Kopački rit', koji svojom biološkom raznolikosti te
florom i faunom predstavlja pravi turistički magnet destinacije.
Kopački rit (http://pp-kopacki-rit.hr/), poplavno područje nastalo
djelovanjem dviju rijeka, Dunava i Drave, dobio je ime po kopčama, malim
mostovima koji spajaju naplavine, objasnila nam je Renata Forjan, stručna
savjetnica Kopačkog rita.
Vrijedno je spomenuti da je park prirode uvršten na popis Ramsarskih
područja, (na čijoj su listi područja zaštićena Konvencijom o vlažnim područjima
od međunarodnog značaja), kao i na listu programa IBA-s (globalnog udruženja za
zaštitu ptica, njihovih staništa i globalnu biološku raznolikost, koje ljude
upućuje u smjeru održivog korištenja resursa).
Neizostavni obilazak bila nam je i replika vodenice na Dravi, koja je novi turistički potencijal grada Osijeka te dio projekta - 'Putevima mlinara u prekograničnom području', koji se sufinancirao u sklopu IPA prekogranične suradnje Hrvatske i Mađarske.
Projekt sadržava prekograničnu turističku rutu koja povezuje mjesta i sve vezano uz mlinarstvo, od Osijeka preko Baranje do mađarskih gradova Mohača (Mohács) i Pečuha (Pécs) te Muzeja mlina u Orfü, a predstavili su nam ga pročelnica Mlinarević, Stanislav Davidović i Antonio Sobol, direktor turističke zajednice Osječko-baranjske županije.
Realizacija ove replike u Osijeku i ne čudi, jer se do kraja drugog
svjetskog rata na rijeci Dravi nalazilo oko 60 mlinova-vodenica, a ovim projektom
željeli su oživjeti tu vrijednu tradiciju mlinarstva. Ova vodenica još je jedna
potvrda kako bi turizam trebao oplemeniti ruralne prostore kroz uvođenje novih
i značajnih sadržaja, koji osim estetskih imaju i praktičnu funkciju i za
lokalno stanovništvo.
Muzej Slavonije
sastoji se od stalnog postava - Seobe naroda i srednjega vijeka, koji se nalazi
se na prvom katu zgrade Gradske straže te postava - Prapovijesti u potkrovlju,
koji nam pružaju osnovne informacije o pojedinim razdobljima i kulturama,
prehrani, ukrasima, tehnologiji, načinu stanovanja, duhovnom životu, načinu
pokopavanja te predmetima za svakodnevnu uporabu. U Lapidariju Muzeja izložena
je bogata zbirka kamenih spomenika koja obuhvaća razdoblje od polovine 1. do
kraja 3. stoljeća, te je jedna od najbogatijih zbirki Antičkog pododjela.
Nakon bogate izložbe 'Osječko', uslijedilo je upoznavanje grada kroz
kazališno-turističku predstavu (living history) iz ciklusa Zaboravljena Tvrđa (http://www.zaboravljenatvrdja.com/),
čiji scenarij potpisuje Siniša Kovač, u predstavi
'Vinski trg'.
Studenti Umjetničke akademije u Osijeku prikazali su nam jedan njezin
dio i uprizorili luckastog franjevačkog redovnika, nasmiješenu barunicu Herman
(osječku 'Mačkamamu') i dežurne pandure, s čime su nas zasigurno 'kupili' i
zainteresirali za kazališno-glazbeni festival Osječko ljeto kulture, koje se odvija na više
lokacija u starom gradu Tvrđi i dvorani Gradski vrt.
Da popularnost ruralnih predjela kao turistički atraktivnih destinacija
proizlazi iz njihovog imidža (dojma), dobro zna i naš domaćin Mislav Pavošević
iz TZ grada Osijeka, koji nam je predstavio 'Knedl sat'.
Priča seže u davnu 1526. godinu, kada je u vihoru rata Osijek postao
dijelom velikog Osmanlijskog carstva. Na sreću Osječana, u petak 29.09.1687.
godine u 11 sati, zadnji osmanlijski vojnik napustio je grad.
U znak sjećanja Osječani su izgradili crkve, koje i danas zvone svakog
petka točno u 11 sati kao podsjetnik na taj događaj. Praktične Osječke kuharice
priču su povezale sa petkom kao nemrsnim danom i satom za zakuhavanje
tjestenine, te je tako po omiljenom jelu od tijesta nastao novi turistički
produkt 'Osječka knedla'.
Osječku knedlu kojoj je Ivan Kelava, profesor kuharstva na
Ugostiteljsko-turističkoj školi dodao još više Slavonije (maka, oraha...), slastičarna 'Slasta' uvrstila
je u svoju redovnu ponudu te je tako približila svim znatiželjnicima i
gurmanima.
Za kraj ovog dvodnevnog i edukativnog obilaska, u središtu grada
posjetili smo i degustirali vina u kušaonici
i salonu poklona Čočić (http://www.cocic.hr/).
Na obostranu radost, vlasnica me informirala kako proizvode vino od
sorte Portugizac, a u svojem podrumu koji se sastoji od dva dijela - kačare i
gatora, u ponudi imaju još i Bouvier (staru i rijetku sortu), Graševinu (suhu i
polusuhu), te Cabernet sauvignon.
Ponosni su i na svoje mirisne rakije i likere po autohtonim recepturama
iz vlastitih voćnjaka, koje po vrlo pristupačnoj cijeni možete kupiti kao
suvenir u njihovoj suvenirnici, u kojoj prodaju isključivo proizvode s područja
Slavonije i Baranje.
Za kraj mogu samo reći, da Baranja
kao jedinstvena turistička destinacija, svakom gostu pruža
ugodan boravak, široko i otvoreno srce, gostoljubivost i raznovrsnost izvornih
sadržaja i priča.... i zato Baranjo - ovoliko te volim! :-)
Željka Balja
Primjedbe
Objavi komentar